Zemlja tamjana in Al Burj al Saliya

Zemlja tamjana je naziv za zaštićene lokalitete na putu tamjana u pokrajini Dhofar, u Omanu. Oni uključuju nasade stabala tamjana u dolini Wadi Dawkah, ostatke utvrde Šisr, i pripadajuće utvrđene luke Khor Rori (slika desno) i Al-Balid, koji zajedno slikovito dočaravaju trgovinu tamjanom koja je stoljećima cvala u ovom području. Trgovina tamjanom je bila jedna od najvažnijih trgovina antike i srednjeg vijeka, a rasprostirala se od Zemlje tamjana prema Mezopotamiji, Sredozemlju, Indiji i Kini. Zbog toga su zajedno upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2000. godine.

Odlike

Park tamjana Wadi Dawkah, u kojemu još postoje zasadi tamjanova drva, je bio naseljen još u neolitu kada se ovdje vadio i diorit, te su stanovnici ove doline (wadi) trgovali tamjanom i dioritom s Mezopotamijom i Egiptom oko 3000. pne.

Eric00000007 @ WikiCommons

Šisr (Wubar) je utvrđena karavanska oaza koja se nalazi u pustinji 180 km sjeverno od Salalaha. Ona se nalazi na putu od Nedžda gdje se skupljao tamjan do luke Sumhuram, a izgrađena je na mjestu stare utvrde iz željeznog doba. Od nje su danas ostali samo urušena kupola od vapnenca, izgrađena kako bi se pokrila špilja s izvorom vode, te ostaci kamenih zidina koji su okruživali utvrdu u obliku nepravilne zvijezde čiji su kraci bili usmjereni prema ključnim točkama u kompasu; svojevrsna tradicija u južnoj Arabiji.

Eric00000007 @ WikiCommons

Luka Sumhuram ili Khor Rori, poznata i kao Moscha u antičkim geografskim tekstovima, nalazi se 40 km istočno od Salalaha na brdu iznad uvale (khor). Utvrdio ju je kralj Hadramauta, Il`azz Jalut, u 1. stoljeću kako bi kontrolirao trgovinu tamjanom. Ona je postala središtem trgovine još u 1. i 2. vijeku pne., a zahvaljujući bliskim vezama s kraljevstvom Šabua ova luka je postala iznimno bogatom. Ostaci njezinih zidina s tornjevima su najbolje sačuvani na sjevernom ulazu koji se sastoji od troja vrata u nizu na strmom uzlaznom putu.

Al-Balīd (poznat i kao Dhofar, Dhufar i Zafar) je lokalitet urušene srednjovjekovne utvrde na uzvišenju iznad uvale kroz koju je dolazila voda s planina. Njena propast je započela arapskim i perzijskim pustošenjima u 12. i 13. vijeku, a dovršena je utvrđivanjem portugalskih trgovačkih putova u 15. stoljeću kojima je zaobiđena. Od arheoloških nalaza najznamenitiji su ostaci "Velike džamije" koja je okružena velikom terasom s tri strane. Ona ima unutarnje dvorište i temelje kvadratičnog minareta promjera 4 m na sjeveroistočnom kutu. Središnja molitvena dvorana je imala mrežu od 144 osmerokutna stupa koji su nosili krov.