Stari Bar (albanski Tivari i Vjetër [tivaˈɾi i ˈvjɛtəɾ], talijanski Antivari Vecchia [antiˈvaːri ˈvɛkkja]), gradsko naselje u opštini Bar u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2003. bilo je 1864 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1968 stanovnika). Naziv „Stari Bar“ za prvobitnu lokaciju grada Bara (5 kilometara od mora) je u upotrebi od 1908. godine,kada je odlukom Ministarskog savjeta Knjaževine Crne Gore naselje Pristan (podignuto uz brdo Volujica) dobilo ime Novi Bar.
5 km istočno od suvremene luke Bar nalazi se obzidani i ruševni
drevni Stari Bar, nekadašnje mitsko primorsko središte balkanskih
Slavena. Na toj uzvisini udaljenoj 3.5 km od mora bila je prvotno
ilirska gradina i to još u 9. st. p.n.d. Stari grad Bar na brdu
narodna pjesma naziva bijelim, turačkim, pitomim ili malim. Kao
čvrsto i obzidano srednjovjekovno naselje sagradio ga je bizantski
car Justinijan u 6. stoljeću. Kasnije u doba države Nemanjića,
katolički Bar (od 1089. središte nadbiskupije) ima autonomiju,
statut i grb. Kuje vlastiti brončani novac na kojem je pisalo
d'Antivar i na kojem je bio prikazan gradski zaštitnik sveti Juraj
sa zmajem. U doba mletačke vlasti od 1441. do 1571. Bar kuje domaći
novac s oznakom svetoga Marka (folar, polufolar i bagatin).
Od spomenika u Starom Baru mnogi su sačuvani samo u tragovima,
ali i takvi svjedoče o nekoć prosperitetnom trgovačkom središtu, te
o gradu koji je među rijetkim slavenskim naseljima na jugu Jadrana
zadržao dugotrajnu autonomiju i različitost od okoliša. Začudno
dobro sačuvana je tvrđava iz 11. st., dok je od romaničke Crkve sv.
Jurja ostao samo temelj. Odmah kraj nje, a donekle i na njenim
temeljima, za turske vlasti u 17. st. sagrađena je mošeja koju je
1882. razorila eksplozija dinamita. U gradu je i ilirski bunar
golemih razmjera te crkve posvećene sv. Petki i sv. Katarini iz 14.
stoljeća. Znamenito je tursko kupalište, sagrađeno na nekadašnjoj
venecijanskoj palači, opskrbljeno neobičnim sustavom parnih
grijača. U gradu se, što je posve prirodno jer je u imenu obilježen
gradom Barijem, nalazi i mornarska crkvica sv. Nikole kojemu je
grob upravo u Bariju i gdje je on gradski patron. Ta crkva nekoć je
bila dio franjevačkog samostana i u njoj ima ostataka drevnih
fresaka. U obližnjem lučkom Baru nalazi se jedna trokutasta crkva,
što je prava rijetkost, a zbog toga je nazvana trikonhos.
Cijeli prostor oko starog i suvremenog Bara okružen je toponimima
koji su svojevrsna slovnica starih jezika, njihovo značajno
arheološko nalazište. Npr. brdo Mukoval koje zapravo znači Monte
Cavallo ili Kobilje brdo.
Stari Bar
Grad
Stari Grad Bar (lat. Antibaris) je tvrđava koja je
više vijekova bila centar Bara, sve dok se grad nije preselio niže,
u polje. Danas je napušten i nalazi se u ruševinama.
Prošlost
Bara
Srednjovjekovni Bar
Glavni članak: Bar u
srednjem vijeku
Po Konstantinu Porfirogenitu, Avari su „uništili“ Romane
(iliro-romanske starojedioce; „Grke“ i „Rimljane“ iz narodne
tradicije) koji su živjeli u ravnicama, tako da su potražili spas u
utvrđenim primorskim gradovima (Ulcinju, Budvi, posebno u Kotoru).
Pretpostavlja se da je ovako naseljeno stanovništvo iz osnova
podiglo i grad Bar. Tokom XI vijeka on postaje prestonica slobodne
srpske države u Zeti pod Stefanom Vojislavom i Mihajlom, da bi
krajem istog vijeka postao sedište samostalne crkvene organizacije
u okviru katoličke crkve znane kao Barska nadbiskupija.
Ondašnji Bar, koji je vjekovima bio dobro utvrđen grad, sa
podgrađem (danas Stari Bar) od obale Jadranskog mora je bio udaljen
oko pet kilometara i koristio je pristanište, sa trgom Pristanom. U
Baru se tokom srednjeg vijeka kovao bakarni novac, folar, a za
vrijeme Balšića i srebrni dinar. Podaci iz 1247. godine nam govore
da se na čelu svih građana (lat. seniores et populus) nalazio knez
(lat. comes) a postavljao ga je nosilac suvereniteta nad gradom.
Sredinom XIV vijeka jasno se razlikuju staleži: pučani i patriciji
(54 porodice, sa oko 400 članova, na početku XV vijeka). U XIV
vijeku je nastalo Veliko vijeće (lat. Maius et generale consilium)
a osnivanjem Malog vijeća, 1372. još je više učvršćena vlast
aristokratije. Bar je često mijenjao gospodare. Najprije je u
rukama Vizantije, države Duklje, pa opet vizantijski, do 1183.
godine, kada ulazi u sastav srednjovjekovne države, Srbije
Nemanjića. U rukama je gospodara Zete Balšića (do 1405. i od
1412-1421)kada gradom upravljaju vojvode i kefalije (djeleći vlast
i posjede sa samoupravnim gradskim organima). Pod Venecijom je
(1405-1412. kao i 1421). Za vlade Mletaka, najveći gradski
funkcioner je potestas (podest). U okviru Srpske despotovine je od
1421. do 1441. Kratko je u rukama velikog bosanskog vojvode Stefana
Vukčića Kosače (1441. i 1442-1443). Bar je ostao pod Mletačkom
republikom od 1443. do osvajanja od strane Osmanlija, 1571. godine.
Po sporazumu Osmanlija i Mlečana o predaji grada, utvrđene su za
Bar određene privilegije, koje je potvrdio sultan Murat III, 1575.
godine (uneseno u defter iz 1583. godine).
Demografija
U naselju Stari Bar živi 1332 punoletna stanovnika, a prosečna
starost stanovništva iznosi 33,2 godina (31,8 kod muškaraca i 34,5
kod žena). U naselju ima 499 domaćinstava, a prosečan broj članova
po domaćinstvu je 3,74.
Stanovništvo u ovom naselju veoma je heterogeno.
Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
<timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea =
left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal
AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9)
DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor =
unit:year increment:10 start:1940
PlotData = bar:2361 color:gray1 width:1 from:start till:end
bar:1574 color:gray1 from:start till:end bar:787 color:gray1
from:start till:end bar:0 color:gray1
LineData = layer:front points:(62,122)(77,140) color:blue
width:2 points:(77,140)(100,149) color:blue width:2
points:(100,149)(128,132) color:blue width:2
points:(128,132)(157,129) color:blue width:2
points:(157,129)(185,161) color:blue width:2
points:(185,161)(220,154) color:blue width:2
</timeline>
|
|
Godina |
Stanovnika |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
1948. |
1417 |
|
1953. |
1679 |
|
1961. |
1803 |
|
1971. |
1559 |
|
1981. |
1514 |
|
1991. |
1968 |
1934 |
2003. |
1864 |
2044 |
2011. |
|
|
|
Etnički sastav prema popisu iz
2003. |
|
Crnogorci |
|
729 |
39.10% |
Muslimani |
|
510 |
27.36% |
Srbi |
|
221 |
11.85% |
Bošnjaci |
|
101 |
5.41% |
Albanci |
|
101 |
5.41% |
Romi |
|
14 |
0.75% |
Egipćani |
|
7 |
0.37% |
Hrvati |
|
6 |
0.32% |
Slovenci |
|
1 |
0.05% |
Makedonci |
|
1 |
0.05% |
Jugosloveni |
|
1 |
0.05% |
nepoznato |
|
60 |
3.21% |
Stanovništvo prema polu i starosti
</tr>
m |
|
ž |
? |
13 |
|
|
18 |
80+ |
7 |
|
|
13 |
75-79 |
4 |
|
|
21 |
70-74 |
17 |
|
|
34 |
65-69 |
22 |
|
|
32 |
60-64 |
21 |
|
|
28 |
55-59 |
35 |
|
|
46 |
50-54 |
79 |
|
|
63 |
45-49 |
76 |
|
|
74 |
40-44 |
63 |
|
|
66 |
35-39 |
46 |
|
|
75 |
30-34 |
49 |
|
|
60 |
25-29 |
63 |
|
|
61 |
20-24 |
85 |
|
|
90 |
15-19 |
108 |
|
|
83 |
10-14 |
70 |
|
|
95 |
5-9 |
58 |
|
|
63 |
0-4 |
70 |
|
|
56 |
prosek |
60 |
25 |
Domaćinstva
Broj domaćinstava po popisima od 1948-2003.
Godina popisa |
1948. |
1953. |
1961. |
1971. |
1981. |
1991. |
2003. |
Broj domaćinstava |
356 |
430 |
432 |
369 |
403 |
518 |
523 |
|
Domaćinstva po broju članova po popisu od 2003.
Broj članova |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 i više |
Prosečan broj članova |
Broj domaćinstava |
499 |
66 |
72 |
81 |
118 |
77 |
55 |
25 |
2 |
- |
3 |
|
Domaćinstva
Broj domaćinstava po popisima od 1948-2002.
Godina popisa |
1948. |
1953. |
1961. |
1971. |
1981. |
1991. |
2002. |
Broj domaćinstava |
688 |
230 |
395 |
16 |
12 |
35 |
764 |
|
Domaćinstva po broju članova po popisu od 2002.
Broj članova |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 i više |
Prosečan broj članova |
Broj domaćinstava |
183 |
403 |
118 |
40 |
20 |
|
|
|
|
|
|
|
Stanovništvo prema delatnosti koju obavlja
Pol |
Ukupno |
Poljoprivreda, lov i šumarstvo |
Ribarstvo |
Vađenje rude i kamena |
Prerađivačka industrija |
Proizvodnja
i snabdevanje... |
Građevinarstvo |
Trgovina |
Hoteli i restorani |
Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški |
296 |
5 |
- |
1 |
24 |
7 |
23 |
36 |
12 |
109 |
Ženski |
180 |
1 |
- |
- |
36 |
1 |
1 |
49 |
13 |
17 |
Oba |
476 |
6 |
- |
1 |
60 |
8 |
24 |
85 |
25 |
126 |
Pol |
Finansijsko posredovanje |
Nekretnine |
Državna
uprava i odbrana |
Obrazovanje |
Zdravstveni i socijalni rad |
Ostale
uslužne aktivnosti |
Privatna
domaćinstva |
Eksteritorijalne organizacije i tela |
Nepoznato |
Muški |
- |
5 |
12 |
3 |
4 |
38 |
- |
- |
17 |
Ženski |
- |
5 |
6 |
10 |
26 |
11 |
- |
- |
4 |
Oba |
- |
10 |
18 |
13 |
30 |
49 |
- |
- |
21 |
Literatura
- Aleksandar Deroko, „Srednjevekovni gradovi u Srbiji, Crnoj
Gori i Makedoniji“, Beograd 1950
- Grupa autora: Istorijski leksikon Crne Gore, knjiga 5 „Daily
Press-Vijesti“, 2006.
Spoljašnje
veze