Dvorac Schönbrunn (njemački: Schloss Schönbrunn prevedeno "Dvorac lijepi izvor") u Beču je jedan od najvažnijih kulturnih spomenika u Austriji, a od sloma monarhije na početku 20. vijeka i jedna od glavnih turističkih atrakcija Beča. Palača i vrtovi odražavaju ukus, zanimanje i težnje habsburgovaca kojima je Schönbrunn bio rezidencija od 18. vijeka do 1918 godine.
Maksimilijan II car Svetog Rimskog Carstva, je 1569. godine u poplavnoj dolini rijeke Wien dao izgraditi kraljevski lovački ljetnikovac Katterburg čije je ograđeno lovno područje bilo ispunjeno fazanima, patkama, jelenima i veprovima, ali i egzotičnim pticama poput purana i paunova. Tokom sljedećeg vijeka, za ovo područje ustalio se naziv Schonbrunn, po arteškom bunaru iz kojeg se crpila voda za dvor.
Ovo lovište osobito je obožavala druga žena Ferdinanda II, Eleonora Gonzaga koja je mnogo vremena provodila loveći tu. Ona je pored lovačkog ljetnikovca dala dograditi oranžeriju i palaču koja se gradila od 1638. do 1643. godine.
Josip I, car Svetog Rimskog Carstva, je koncem 17. vijeka odlučio obnoviti dvorac i napraviti od njega rezidenciju austrijskih careva. Arhitekti Johann Bernhard Fischer von Erlach i Nicolaus Pacassi zaslužni su za projekt dvorca i njegovo uređenje u stilu dekorativnog baroka. Francuski vrtni arhitekt Jean Trehet je 1695. godine oko palače zasadio francuski park s labirintom. Zajedno sa svojim vrtovima i prvim zoo vrtom na svijetu iz 1752, palača je savršen primjer Gesamtkunstwerka (sjedinjenja svih umjetnosti).
U vrijeme vladavine carice Marije Terezije, u Schönbrunnu je na 60 metara visokom brdu izgrađen 1775. - Glorijet, slavoluk izgrađen od kamena sa srušenog dvorca Neugebäude. Carica je posvetila taj slavoluk habsburškoj moći i "Pravednom ratu" (katolička doktrina o ratu za pravdu ili istinu). Po caričinoj želji je Johann Ferdinand Hetzendorf von Hohenberg je izgradio seriju slikovitih ruina nazvanih "Rimske ruševine" ili "Ruševine Kartage" 1778. godine, ali i fontanu s obeliskom kao simbolom stabilnosti i trajnosti.
Nakon propasti Austro-Ugarskog carstva 1918. godine, novoosnovana austrijska vlada je sačuvala Schönbrunn kao muzej. Nakon Drugog svjetskog rata služio je kao sjedište Savezničke komisije za Austriju i smještaj malog britanskog garnizona. Kasnije se koristila za susret američkog i sovjetskog predsjednika, Kennedyja i Hruščova 1961. godine.
Palača Schönbrunn je zajedno sa parkom 1996. godine uvrštena na UNESCOvu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi. Schönbrunn je 2009. posjetilo više od 2 467 000 posjetioca, a zajedno sa zoološkim vrtom i paviljonom palmi bilo ih je više od 5 mlijuna, što ga čini najvećom austrijskom atrakcijom.
